Mladi u Kruševcu – Život u doba korone
Pandemija Covid-19, u 2020. i 2021. godini, promenila je svet koji poznajemo i uticala na sve segmente života, posebno pogađajući mlade. Sa mladim Kruševljanima i Kruševljankama, studentima i srednjoškolcima, razgovarali smo o uticaju pandemije na njihove živote. O načinu prilagođavanja na novonastale okolnosti, online nastavi i ličnim iskustvima, razgovarali smo sa: Andrijanom Gvozdenović, učenicom Srednje muzičke škole „Stevan Hristić“; Milicom Antić, studentkinjom Medicinskog fakulteta i Jovanom Filipovićem, studentom DIF-a.
Kako si i kako je na tebe uticala pandemija?
Andrijana: Pomalo sam umorna zbog svega što me je snašlo, priprema za fakultet i škole, ali trudim se da budem dobro. U vezi sa pandemijom, moja mišljenja su podeljena: sa jedne strane smatram da zbog toga treba strahovati, a sa druge mislim da je u medijima sve to predstavljeno na malo čudan način. Možemo da vidimo da je kao sve ok, da se održavaju neki koncerti, okupljanja bez nadzora, a sa druge strane nekih stvari koje zaslužuju svoje mesto, u ovom vremenu nema.
Milica: Trudim se, da budem dobro, svakog dana pronalazim razloge da budem dobro. Smatram da je na mladima velika odgovornost, da istrajemo u ovom periodu i podržimo roditelje, bake i deke. Generalno, mnogo je teško, svoje društvo i sebe ne prepoznajem, mnogo smo se promenili, povukli u sebe. Ne svojom voljom, nije to nikakvo odrastanje, takve su okolnosti – uskraćeni smo za zagrljaje, poljupce, druženja, izlaske, žurke, čak i kućna okupljanja. Mladi su željni normalnog života i neće nam biti problem da se vratimo u normalu. Niko ne pominje kraj ovome, svi se nadamo da će na leto biti bolje, da će se na jesen završiti. Da se ne bih razočarala, fokusiram se na današnji dan i na kraće vremenske intervale, trudim se da u svakom danu pronađem nešto lepo što me raduje.
Jovan: Dobor sam i trudim se da podnosim ovo što bolje mogu. Zbog pandemije sam bio sprečen da radim neke stvari, ali sam i napredovao u nekim aspektima.
Kako si podneo/la ograničenja u toku vanrednog stanja? Šta ti je najviše nedostajalo?
Andrijana: Nedostaje mi sloboda i opuštenost, jer gde god da se nađem ljudi su nekako stegnuti. Tokom vanrednog stanja posvetila sam se sebi, imala sam dosta slobodnog vremena za vežbanje, sviranje (flaute), knjige. Nisu mi nedostajali izlasci, nisam neka „partiholičarka“, to je individualna stvar. Sloboda je ono što nam je uskraćeno i prisnost koju smo imali pre pandemije. Druženje mi nedostaje i pošto sviram flautu, nedostaju mi koncerti, nastupi, takmičenja, prilika da se predstavim ljudima, ostvarim kontakt i dobijem povratnu informaciju.
Milica: Kad je sve krenulo, u martu prošle godine, nisam to shvatala previše ozbiljno. Prošli su januarski i februarski rok i mislim da nam je svima prijalo, da dođemo kući, gledamo serije i budemo po ceo dan u pižami. Svi su govorili da imamo vremena da radimo ono što pre nismo mogli. Ali aktivnosti koje mene čine srećnom: druženja, izlasci, pozorište, bioskopi, čak i predavanja – ništa od toga nisam mogla da radim.
Jovan: Najviše mi je falilo, da mogu slobodno da se krećem i družim se sa prijateljima, da izlazim i da ne razmišljam stalno, gde mi je maska. Pozitivno je što sam počeo da istražujem neke stvari u vezi sa mojim fakultetom, što me do tada nije toliko interesovalo,
Po tvom mišljenju, koje su pozitivne, a koje negativne strane online nastave i predavanja?
Andrijana: Na početku je bilo korektno, za sve nas je to bilo nešto novo. Kako je vreme odmicalo, nekako sam izgubila elan. Problem mi što nema „žive“ reči, kontakata sa ljudima. Lakše mi je da savladam nešto kad sedim u klupi. Nije isto kao kad odlaziš u školu i ne može svako da nauči na ovaj način (online). Navikavam se, na sve ovo i stvarno se trudim da budem što bolja, ali ima onih koji se ne snalaze.
Milica: Što se tiče mog fakulteta, lakše je online, zato što smo ranije provodili čitav dan na fakultetu – predavanja, vežbe, seminari. Mnogo je lakše kada imamo snimak predavanja online, da možemo da se uključimo kad hoćemo, ali je problem što su nama na Medicinskom fakultetu potrebne vežbe. Nikako ne mogu da se rade online i mislim da će to imati posledice kad sve ovo prođe – mi nemamo nikakvog iskustva. To je mač sa dve oštrice.
Jovan: Bez premca je bolje predavanje uživo. Mnogi smatraju da je online nastava lošija varijanta, ali po meni, postoje i pozitivne strane, kao što je premotavanje snimaka (predavanja) i prilika da ponovo čujemo ono što nam nije jasno.
Andrijana, Milica i Jovan saglasni su, da bi svi trebalo da budemo odgovorni (ne samo mladi), jer nemarom ne ugrožavamo samo sebe, već i ljude u okruženju.
Tekst je pripremljen i objavljen u okviru projekta IMPAKT – Iskorak Mladih Prema AKTivnom učešću. Projekat realizuje Edukativni centar – Kruševac, u okviru programa MLADI koji finansira Evropska unija. Program MLADI sprovodi Institut za medije i različitosti, zajedno sa Krovnom organizacijom mladih Srbije, Lokal Pressom, Institutom za medije i različitosti – Zapadni Balkan i Novim Magazinom. Stavovi izneti u tekstu isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove EU.
